Bicikl

D Britvic: Bicikl (Becikljin)

Ovdje se radi o dva kotača, o dvije, tri štange i jednom sicu. Ovisi o tom, kako tko shvaća. A, zapravo, stvar je u običnom vicu. Trebam bicikl na pola dana. Zašto ga trebam, priča je duga. Važno je samo to, da ga nemam. To jest, bicikl. Al imam druga!Stoput me zvao, daj stari svrati! On će bicikl sigurno dati. I tako, eto, u čvrstoj vjeri, po taj bicikl odlazim k Peri.
Pero i ja smo bili ko braća, sjedili uvijek u istoj klupi, pušili tajno u istoj šupi, od prvih praćki do dugih hlača. Sve je to krasno! U istoj klupi! Al što ako Peri u glavu lupi, pa kaže: ja ti bicikl ne dam! Ako ga trebaš, ti si ga kupi!
Zar da mi Pero okrene leđa? Otkud mi pravo da druga vrijeđam? Da je bicikl od suhog zlata, pa ja ga trebam na dva-tri sata. Ne može Pero da se ne sjeti, bio je sa mnom u istoj četi, pod kišom granata, u istoj borbi, nosili smo glavu u istoj torbi. Međutim, bicikl nije granata, a već je prošlo i dosta od rata. Čovjek se mijenja i tko će ga znati, hoće li dati, il neće dati.
Ma tko, jel Pero? Šta ja tu mlatim? Pero mi mora bicikl dati! Zar starog druga da on iznevjeri? Pa kome ću drugom, ako ne Peri? Kum sam mu sinu u crkvi bio, kad nitko od naših nije to htio. Izgubiš člansku zbog takvoga gafa. A mi smo zvali čak i fotografa.
I sad se tu grizem zbog jednog bicikla, dok mahnito lupam na njegova vrata. On ništa ne zna. On pita: tko je? A ja mu kroz vrata dreknem svoje:
Ja sam, Pero! Ja! Došao sam ti reći da ideš u vražju mater. I ti, i tvoj bicikl! Požderi si ga!